Kroz ovaj članak ću pokušati odgovoriti na nekoliko čestih pitanja o grani interpretacije baštine.
Što je interpretacija baštine?
“Interpretacija baštine je edukativna aktivnost koja teži otkrivanju značenja i veza kroz izvorne predmete, vlastita iskustva i primjere, umjesto jednostavne komunikacije činjeničnih informacija.”
U korijenu ove rane definicije, koju je zabilježio velikan interpretacije Freeman Tilden 1957. godine u knjizi “Interpreting Our Heritage“, stoji pojam “edukativne aktivnosti”. I zaista, moć interpretacije leži u prenošenju znanja na dokazano najbolji način kad su u pitanju odrasle osobe – kroz iskustvo. To ne znači da je svaki doživljajni kulturno-turistički proizvod ujedno i interpretacijski, ako mu promakne pokazati pravu vrijednost i dublje značenje baštine.
Interpretacija baštine uvijek uključuje posjetitelje. Zato se vrlo često spominje u turizmu. Međutim, njeni korijeni su u prezentaciji prirodne baštine, točnije u američkim parkovima prirode. Potom su se u interpretaciji priključivale i kulturne institucije poput muzeja, arheoloških i drugih povijesnih lokaliteta.
Ključan element interpretacije je dublje značenje. Ujedno je i najteže ovladati razumijevanjem, a onda i prenošenjem dubljeg značenja.
Interpretacija podrazumijeva manju količinu informacija u određenom vremenu, nego što bismo je iskomunicirali predavačkim stilom prenošenja informacija. Međutim, interpretacija će se pobrinuti da odabrane informacije doista dopru do posjetitelja kroz brojne tehnike koje će omogućiti njihovo lakše upijanje i razumijevanje.
Među najmoćnijim alatima interpretacije su zapažanje i spoznaja, ili kako ih volim nazivati “AHA” i “WOW” momenti. To su trenuci pravog i dugotrajnog učenja, svojevrsno ubrizgavanje znanja.
Vrlo često, turistički proizvod koji će učiniti veliku većinu posjetitelja vrlo zadovoljnim, nije interpretacijski proizvod. Pitomo, jednolično, svidljivo, tipsko – nije prava interpretacija. Interpretacija ima težnju probuditi razumijevanje. Nekada to znači iznošenje činjenica koje ne žele svi čuti i propitkivanje stavova koje ne žele svi propitkivati. Ako proizvod zaista slijedi načela interpretacije, on će se usuditi postaviti i pitanja zbog kojih se neki ljudi neće osjećati ugodno. Interpretacija je svakako umijeće, ali može biti i umjetnost, a umjetnost se usuđuje izazivati svoju publiku. Svaka izložba, opis umjetničkog djela, tekst koji nudi jedan prihvatljivi zaključak i apsolutnu istinu, teško se može nazvati interpretacijom. Interpretacija ostavlja prostora da posjetitelj donese vlastiti zaključak, ali nakon što je dobio okvire za razumijevanje vrijednosti baštine.
Interpretacija ne nameće zaključke i stavove jer počiva na toleranciji i međusobnom razumijevanju – ona je oblik komunikacije i poduke. Rado koristi zajedničke vrijednosti koje pomažu izgradnji boljeg društva u predstavljanju svojih tema.
Glavni element interpretacije je dublje značenje. Tematski proizvod može biti zanimljiv i spektakularan, ali ako nema višu ideju, nit vodilju, ako ga posjetitelj nije napustio s osjećajem spoznaje, to nije pravi interpretacijski proizvod.
Da bi interpretacija bila uspješna, potrebno je postići ravnotežu u vidu takozvanog trokuta interpretacije. Taj trokut stavlja u ravnopravni položaj svoja tri vrha: posjetitelje, vodiča i sam predmet interpretacije. Vodič koji je toliko upečatljiv da samo njega pamtite, koji obuzima pažnju svojom izvedbom do te mjere da više nije važno o čemu priča, vrlo često nije dobar interpretator jer on sam postaje atrakcija, umjesto da bude spona s baštinom koju prezentira. Isto vrijedi za preimpresivne interpretacijske centre i izložbe. Oni bi trebali biti alat u razumijevanju baštine, a ne sami sebi svrha. Naravno, postoje uspješni posjetiteljski centri koji su sami sebi svrha. Oni se često samo tipski nazivaju interpretacijskima, iako im glavna uloga nije razumijevanje baštine, već obaranje posjetitelja s nogu. Pravi interpretacijski centri bit će dubinski povezani s destinacijom i njenim autentičnim duhom.
Dok su prethodne stavke dosta apstraktne i treba nešto vremena i promatranja da počnemo uspješno razaznavati ključne razlike između interpretacijskog i nekog drugog proizvoda, neke elemente je lako prepoznati. Komuniciranje isključivo šturih i neproširenih činjenica nije interpretacija. Interpretacija zahtijeva pojašnjenja koja će pomoći ljudima da uopće čuju, a kamoli razumiju činjenicu. Opis, usporedba, primjer, demonstracija, promišljanje, sve su to načini da se štura činjenica razvije u otprije poznate mentalne slike koje će biti lakše apsorbirati.
Tko se sve može baviti interpretacijom baštine?
Svatko tko ima priliku direktno ili indirektno doći u kontakt s posjetiteljima i prezentirati im baštinu, može to činiti uz metode i smjernice interpretacije baštine. To nikako ne znači da svatko od tih osoba koristi interpretaciju u svom radu.
Kad razmislimo tko sve dolazi u kontakt s posjetiteljima i predstavlja im makar jedan mali dio baštine, teško je ograničiti ovo područje. Najočitiji primjer su vodiči u parkovima prirode, muzejima i turistički vodiči. Međutim, tu su i novinari, putopisci, blogeri, autori dokumentarnih emisija, influenseri, autori informativnih panela, kustosi izložbi, autori tekstova za interpretacijske centre, autori turističkih brošura i materijala, autori sadržaja za aplikacije za samostalno istraživanje gradova, kostimirani izvođači, sudionici i organizatori manifestacija, ugostitelji, iznajmljivači, djelatnici u turističko-informativnim centrima, suvenirnicama i dućanima, taksisti, djelatnici u javnom prijevozu, kontakt policajci, zaposlenici u institucijama zaduženim za sudionike Erasmus+ projekata i razmjena…. ma svaka osoba u destinaciji može doći u kontakt s posjetiteljem i dati mu kakav savjet, prijedlog ili informaciju. Zamislite kad bi svaka od tih osoba bila svjesna vrijednosti svog zavičaja i znala kako to približiti strancu da se i on osjeća kao kod kuće.
Osobno vjerujem da bi se svatko od gore spomenutih osoba trebao upoznati s interpretacijom, ali se isto tako ne mora odlučiti koristiti je. Imam razloga vjerovati u njenu moć jer sam je isprobala u brojnim projektima, ali to ne mora vrijediti za svakoga. Nažalost, malo ljudi i projekata se zaista vodi načelima interpretacije u praksi i time propuštamo priliku za kvalitetniji i trajniji turizam.
Važno je učiti i nadopunjavati znanja o interpretaciji jer ona neprestano balansira od vrlo konkretnih alata do vrlo apstraktnih pojmova kao što su dublje značenje, viša istina i duh mjesta. Nije ih sve lako shvatiti i doista prihvatiti u svom radu.
Osobna interpretacija je mnogo snažnije od neosobne. Živi interpretator ima veću moć od bilo kakve table ili proizvoda koji posjetitelji mogu koristiti bez posredstva interpretatora od krvi i mesa.
Kako mogu postati interpretator?
Interpretacija baštine u Hrvatskoj je relativno nova grana. Postoji nekoliko neformalnih edukacija. Neke od njih mogu biti odlična podloga za daljnje bavljenje interpretacijom. Međutim, potrebno je stečena znanja kombinirati s praksom u stvaranju interpretacijskih proizvoda kako bismo bili sigurni da smo na dobrom putu.
U Hrvatskoj postoji predmet interpretacije baštine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i to je već veliki korak u afirmaciji područja interpretacije. I brojna druga sveučilišta i veleučilišta dodijelila su temi interpretacije određen prostor. Mnogi europski projekti su upoznali svoje dionike s alatima interpretacije, prepoznavši vrijednost pažljive prezentacije baštine. I sama sam sudjelovala u mnogima od njih, sukreirajući edukativan sadržaj.
Velik broj osoba u Hrvatskoj se upoznalo s interpretacijom putem tečaja za vodiče interpretatore organizacije Interpret Europe. Točnije, po brojnosti sudionika i održavanja tog tečaja smo među vodećim državama u Europi. Među njima sam i ja. Uostalom, taj tečaj sam i dovela u Hrvatsku prije tri godine kao prva hrvatska trenerica te europske organizacije. Danas radije vodim autorske radionice, nego te tečajeve i zaista sam ih limitirala jer smatram da bi trebali postaviti još više standarde s obzirom na svoju popularnost koja im daje veliki domet, a time i odgovornost.
Mitovi i predrasude o interpretaciji
MIT: Interpretacija baštine je alat za stvaranje uspješnijeg proizvoda.
ISTINA: Ovo je tako daleko od istine. Tržišno uspješniji proizvod će udovoljiti većini i zadovoljiti veliku većinu. Rijetkost je da u turizmu kreator proizvoda zaista prihvati sva načela interpretacije jer ona može opstruirati tržišni uspjeh. Budimo iskreni prema sebi, razmislimo i priznajmo: koliko interpretacijskih tura zaista živi i zarađuje na turističkom tržištu? Koliko je zaista interpretacijskih centara održivo?
MIT: Interpretacija baštine je banalizacija.
ISTINA: Interpretacija baštine ne stigne u istom vremenu iskomunicirati isti broj činjenica kao što bi to moglo predavanje koje je bazirano isključivo na šturim podacima. Međutim, istina je sasvim suprotna od mita. Interpretacija poštuje posjetitelja i čini najbolje za baštinu jer nalazi načina da ga poduči na ugodan način koji će upotpuniti, a ne opteretiti njegovo slobodno vrijeme.
MIT: Postoje prirodno nadareni interpretatori baštine.
ISTINA: Da, i upravo oni mogu biti najmoćnije oruđe očuvanja baštine ako se dodatno obrazuju o području interpretacije. Isto tako, ono što mnogi smatraju nadarenim interpretatorima, često su vrlo talentirani zabavljači i animatori, ili pak kreatori tematskih sadržaja. To uglavnom jesu korisne osobine interpretatora, ali nipošto ga ne definiraju. I na kraju, osobe koje su talentirane za interpretaciju, često nisu svjesne svoje moći i utjecaja, a nisu ni svjesne da bi svoje vještine mogle koristiti za opći boljitak. Postoji čak i opasnost da će se prilagođavati gostima do te mjere, da će izgubiti svoje prvotne vizije o prenošenju više ideje gostima.
I za kraj, podsjetimo se da je interpretacija baštine umijeće. Još je onaj Tilden, s početka ovog teksta, kazao da se svako umijeće može naučiti. Dodala bih da ona može biti i umjetnost. Iako postoje, rijetki su fenomeni neškolovanih umjetnika i oni često naprosto ne znaju namjerno postići dubinu.
Isto vrijedi i za interpretatore.
Foto: Radionica storytellinga i interpretacije baštine “Poruke i priče“