Zadnji dani u godini su uvijek vrijeme za promišljanje. U radionici Kazivačice kraj 2022. obilježava i kraj prave male ere, to jest prvog desetljeća. Kraj jedne ere je uvijek i početak druge. To uključuje dozu neizvjesnosti i još veću dozu nade, a svakako gomilu promišljanja. Iako sam u mislima o svemu što je dosad prošlo, što je bilo posebno dobro, što je krenulo po zlu, ostavit ću cjelovitije misli o dekadi za neki budući post. No, šteta bi bilo ne sagledati i ovu poletnu godinu punu neočekivanih izazova, neobičnih projekata i velikih promjena koje, uostalom, vidim kao najavu budućeg smjera kretanja. Zato ovdje donosim neke misli o ovoj godini.
Odmori se, zaslužio si
Mnogi, koji rade u turizmu, reći će vam da je ova godina bila najluđa, najživlja, neočekivano uspješna, pogotovo u drugoj polovici. To je nezgodno – jer takve godine nam ne dopuštaju da se primirimo i razmislimo. Koliko smo kratke pameti kad se nitko ne sjeća dvije uzastopne pandemijske? Ova žustra godina bi trebala biti pravi razlog za umjerenost u radu. Toliko smo filozofirali o dubljem, regenerativnom, značenju korone i tadašnje prisilne stanke, a sad su se sve te misli rasplinule u samo nekoliko mjeseci. Ja sam si ipak ograničila količinu rada, pogotovo u području turizma. Odredila sam limite i nakon toga – jednostavno ne primam rezervacije. Ali, zato se pobrinem da ipak popunim zadane limite. Osim toga, uzimam prisilni odmor. Prislini, jer nitko od nas ne želi otići na odmor dok god ima posla i puno je opravdanih razloga za to. Meni se ipak čini da moramo biti odmjereniji, pogotovo kako odmiču godine, jer je odmjerenost svojevrstan zalog za budućnost.
Pogled u paralelnu stazu
Ove godine sam doživjela preobražajno iskustvo čudnovatog poziva lovaca na talente na LinkedInu. To je u mom umu otvorilo čitav jedan paralelni svijet u kojem imam drugačiju, ali ništa manje zanimljivu, karijeru. Neko vrijeme sam se zabavljala promišljanjem, vaganjem i odmjeravanjem.
Mnogi kažu da je neizvjesnost ono što je najgore kod poduzetništva, a ja mislim da je to ono najbolje. To je ono što nas tjera da neprestano tražimo nove puteve i mogućnosti. Sve to ipak radimo s nekim svojim ciljem na umu, katkad vrlo kratkoročnim pa promjene i ne uočavamo u hodu, tek s odmakom. Kad se novi put i mogućnost otvori neočekivano, kao u ovom mom slučaju, naglo nam se mijenja perspektiva. Mogućnost da svoj put usporediš s nekom poželjnom alternativom je, bez pretjerivanja, neprocjenjiva. Meni je donijela instantno osvještenje – o vlastitim vještinama i mogućnostima; o očekivanjima od vlastite tvrtke; o preprekama i onome što me sputava u vlastitom (poslovnom) okruženju… I tako me malo razmjene informacija s neočekivanim kontaktom dovelo do nekoliko prilično radikalnih odluka u ovoj godini.
Bilo je krajnje vrijeme
Jedna od tih odluka je preobraziti Kazivačicu u društvo s ograničenom odgovornošću. Obrt Kazivačica je još aktivan, ali se gasi sa zadnjim danima 2022., što me u ovom trenutku čini serijskom poduzetnicom, da upotrijebim riječi jedne Kate, inače moje inspiracije kad je u pitanju kreativno poduzetništvo. Zašto d.o.o. je pitanje za koje vam dugujem zaseban post, s obzirom da su najčitaniji postovi na ovom blogu upravo oni u kojima dijelim svoja iskustva u vezi poslovanja. Zasad recimo samo da sam se ove godine odlučila odreći svih benefita paušalnog obrta, tog savršenog bombončića za kreativce, i otvoriti pravu firmu. Je li odluka bila dobra, vrijeme će pokazati, ali bila je, barem za mene, nužna i jedna od reakcija na prethodno opisane situacije. Ima ljudi koji ne mogu shvatiti moje razloge. Ima i onih koji su reagirali s “Bilo je krajnje vrijeme.” Ja sam zasad zadovoljna i osjećam se puno bolje i organiziranije s novim odgovornostima jedne direktorice:)
Zaigrani planovi
Kad su u pitanju planovi za budućnost, oni su i dalje prilično slični prošlogodišnjima. Suradnje su predivna stvar koja donosi toliko znanja i iskustava. Međutim, bitno mi je ne zapustiti autorske projekte. To se ipak nekad, barem privremeno, dogodi.
Primjerice, jedan od mojih ovogodišnjih propalih planova je daljnji razvoj podcasta Croatia Underrated. Prošle godine sam bila toliko zadovoljna projektom, a onda me ove godine zaskočio velik broj novih i podcast sam naizgled zapostavila. Međutim, i dalje su mi najvažniji planovi za budućnost vezani uz podcast i poratni sadržaj. Imam mnogo pripremljenih epizoda, mnogo novih tema koje su mi u planu. Međutim, naprosto nisam uspijevala uloviti ritam objava.
To ipak ne znači da nije bilo pozitivnih pomaka i razloga za nadu. Jedan od hajlajta godine, bila je radionica interpretacijskog podcasta koju sam održala u Koprivnici zahvaljujući Pučkom otvorenom učilištu Koprivnica. Nedavno su pala i priznanja za taj projekt – Simply the Best za novi poduzetnički projekt u turizmu i Creative Tourism Media Awards za najbolji kreativni podcast. Puno pozitivnih rezultata, svojevrsne žetve, rada u prethodnom periodu i jedva čekam da nastavim.
S druge strane, drugi autorski projekti mi itekako napreduju. Secret Zagreb ne staje i opet pripremam nešto novo. Posebno mi je drago što je Playful Croatia u punom pogonu. Imala sam prilike raditi nekoliko novih igrificiranih istraživanja. Posebno bih istaknula samovodeće igrificirane ture koje posjetitelji mogu samostalno koristiti. Ako ih želite isprobati, evo gdje ih možete potražiti:
- Ližnjan – u turističkom uredu preuzmite igrificiranu brošuru Ribolov na blago. Besplatna je, dostupna na četiri jezika i potaknut će vas da istražite jedinstvenu obalu Ližnjana. Ona je dio projekta ribAR – digitalno ribarsko okno čiji je nositelj Turistička zajednica Općine Ližnjan. Možete preuzeti i besplatnu aplikaciju ribAR i saznati zanimljivosti o ribarskoj tradiciji uz pomoć simpatičnih likova proširene stvarnosti ribara Bepa i šjore Marije.
- Zagreb – u posjetiteljskom centru na Trgu bana Jelačića preuzmite letke Secret Zagreb. Oni sadrže besplatnu igru kao promociju razgleda i igrificiranih aktivnosti iz programa Secret Zagreb.
- Bakar – u turističkom uredu preuzmite brošuru Zaigrani Bakar. Uz njenu pomoć, istražite čak tri rute s tri različita ilustrirana vodiča kroz igru, zagonetke i zapažanje.
Rad na igrificiranim istraživanjima je uzeo maha. Toliko, da me već progoni misao: što je sljedeće? Naime, trendovi u turizmu su poput suncostaja. Njihov vrhunac je ujedno i početak kraja. Tog trena kad nešto postane trend i buzzword, negdje u nekom tamnom kutku rodi se nova nada, novo mlado sunce turizma. Nakon tog trenutka, tek slijedi ljeto i vrijeme procvata. Ujedno, svakog dana, njegova se atraktivnost gasi. Igrifikacija još nije na svom vrhuncu. Još je nova, inovativna jer ni sami turisti i izletnici još nisu u aktivnoj potrazi za takvim sadržajima – samo ih otkrivaju. Čim se još i oni u potpunosti osvjeste, to je početak najboljeg razdoblja, i to je, istovremeno, početak kraja.
Volim sve što vole mladi
Ove godine sam sudjelovala u ekstremno šarolikoj zbirci projekata i, da stvar bude zanimljivija, u svakom od njih sam imala drugačije uloge. Edukatorica, savjetnica, autorica koncepta, autorica tekstova, vodičkinja… Nije li bolje specijalizirati se za jednu nišu, netko bi pomislio? Rekla bih da je moja kreativni turizam. To je dosta specifično, a opet, toliko široko da se u nekim trenucima čini da fokusa – nema. Ipak, to je područje u kojem se već dovoljno dugo držim na površini. Dok su svi moji radni zadaci bili pod kapom jednog projekta (Secret Zagreb), nitko to nije raščlanjivao na dijelove. Posljednjih godina sam ipak počela pružati i pojedine raščlanjene usluge pa to može djelovati čudnovato jer me netko upozna na turi, a netko drugi na kakvoj radionici i ne pomišlja da ta dva svijeta žive zajedno.
No, ove godine sam imala posebnu priliku uvjeriti se koliko volim raznovrsne zadatke i kako mi odgovara promjena dinamike. Također, imala sam priliku doista isprobati zastranjenje. Naime, jedan projekt, iako zaista intrigantan i izazovan, doista se nije uklopio u moju priču. A opet, sudjelovanje u njemu mi je jedno od najkorisnijih iskustava ove godine jer sam sad sigurnija nego ikad što mogu, a što ipak ne. Uostalom, svatko ima svoj način biranja projekata. Ljude motiviraju različite stvari: od financijske koristi, do sudjelovanja u nećem većem ili ekipe koja okružuje neki projekt. Često nismo svjesni, i zato nam nije glavna motivacija, da je glavna nagrada projekta kad nam on postavi osobni izazov i mi ga uspijemo prevladati. Na kraju projekta, ili u trenutku kad je on spreman za predstavljanje javnosti, kad osjećamo svojevrsno ispunjenje i nadrastanje, to je bio pravi projekt za nas. Jednom kad to prihvatimo, glavna motivacija za prihvaćanje projekata postaje upravo njihova izazovnost.
Svatko je tu s razlogom
Ovu godinu su obilježile suradnje, i to, barem naizgled, neopterećene suradnje bez zakulisnih igara, i potencijalno trajne suradnje. Kad surađujemo, zaboravljamo da smo svi – samo ljudi. Imamo pokoju vrlinu, pokoju manu, ponekad se i zbližimo, katkad raziđemo. Bez obzira na sve to, mali poduzetnici često stvari shvaćaju preosobno. Jedan moj osobni golemi napredak u ovoj godini je da sam to prestala raditi kad stvari krenu po zlu. Koliko god zvučalo patetično, svatko se nama nađe na putu s razlogom, i mi se svakom nađemo na putu s razlogom. Samo trebamo naći razlog i priliku za unaprjeđenje. U ovoj godini sam mnogo puta ostala osupnuta nečijim sposobnostima, a to me ujedno inspiriralo da i sama osvijestim važnost određenih vještina i pokušam poraditi na tome. Čovjek koji se previše opterećuje tuđim mišljenjima, ionako bolje da se ne bavi ovakvim stvarima, ali teško je biti posve ravnodušan. Kroz godine su se događale različiti skokovi u emocijama koji su bili daleko od ravnodušnosti, ali u ovom trenutku sam prilično ravnodušna prema negativnom, i nadam se da ću taj osjećaj i zadržati. Evo, jedan dan sam čak naišla na jedinicu na društvenim mrežama Secret Zagreba, i to od strane osobe za koju sam sigurna da uopće nije bila na mojoj turi, ali sam toliko hladnokrvno reagirala da još ne mogu vjerovati. Sad još samo da si nađem balans i ostavim barem zdravu kritičnost…
Filter-godina
I za kraj, ova godina je bila poput nekog filtera. Istovremeno su razni projekti, iskustva, pa čak i osjećaji stigli u cjediljku, procurili i posložili se u uredne slojeve, a onda još ostavili prostor za kisik u posudi. Neke stvari nisu prošle filter, nego su zapele negdje u cjediljki, a ona je jadna završila u smeću pa niti ne znam što je sve bilo u njoj. I neke dobre stvari su zapele i više ne mogu do njih, ali tu ne mogu ništa.
Imam osjećaj da tek sad imam pravu slobodu stvaranja. Opterećenje da stvari moraju uspjeti je puno manje, nego prije deset godina kad je sve ovo djelovalo kao znanstvena fantastika. I za kraj, ova godina je bila nepredvidiva. U radionici Kazivačice je pomogla da prvo desetljeće završi u pozitivnom tonu, ali i s okusom promjena i novih početaka. Jer to su cijelo ovo vrijeme bili moji odgovori na ono najbolje – neizvjesnost poduzetništva.