Položih za turističkog vodiča. I što sad?

Kao i kod mnogih drugih djelatnosti, još uvijek nismo otkrili što je prvo, kokoš ili jaje. Međutim, ako je vaš biznis tek žumanjak, stanje na tržištu hoće da se što prije izlegne kako biste mogli poslovati. Odluka je teška: tek krećete, želite neku gažu, čak ste uspjeli naći agenciju koja bi vas unajmila, ali ne možete izdati račun! Svi vam govore da biste trebali otvoriti obrt? Ali, nije li to preozbiljno? Kako da plaćaš poreze i doprinose kad tek isprobavaš i pokušavaš dobiti prve klijente? A oni te neće ako nema računa? I tako ukrug?

BEZ RAČUNA SE NE RAČUNA

Zaista će biti teško naći posao ako nemate pravnu osnovu da izdate račun. Zasad vas agencija može zaposliti na ugovor o djelu, ali to znači da oni moraju vaše usluge naplatiti možda i trostruko više od onoga što ćete vi zaista primiti, kako bi im se uopće isplatilo. Novi zakon o pružanju usluga u turizmu bi trebao olakšati izdavanje računa preko stručnih udruženja vodiča. Ali, u neka od lokalnih udruženja se nije lako ni učlaniti samim time što ste dobili licencu.

DRUŠTVO VODIČA

Ako tek isprobavate i nemate drugi poslovni model od onoga “idem probati”, predlažem da se javite u neko od društava vodiča i provjerite mogu li oni izdati račun za vaše usluge. U tom slučaju, dobro provjerite imaju li ta društva svoj cjenik, ili možete odrediti vlastitu cijenu. Također, provjerite omogućuju li vam uopće da si sami nađete klijenta i samo zatražite da udruženje vodiča izda račun. Provjerite i članarinu i upisninu. Moguće je da vam se više isplati otvoriti obrt na mjesec-dva pa imati svu slobodu. S druge strane, neka društva vodiča vrijedno informiraju svoje članove o novim mogućnostima, promjenama u zakonodavstvu koja se tiču turističkih vodiča, angažiraju vas za poneko vođenje, organiziraju korisne i zanimljive edukacije. Tako sam bar čula, ali trenutno nisam članica niti jednog od tih društava.

POKRENUTI POSAO

I stvarno, doprinosi idu od prvog dana. U to sam se i uvjerila baš na samom početku, kad sam zakasnila s njihovom uplatom i uplatom poreza – kad eto ti ovrhe! I dan danas mi se to vidi na bonitetu, lijep pozdrav budućim partnerima.

Ako pitate za moje iskustvo, nisam ni pokušavala ništa raditi dok nisam otvorila obrt. Možda nisam dovoljno odvagala i, da nisam imala gotov proizvod koji je samo trebalo plasirati na tržište, stvarno ne znam kako bih došla do prvih klijenata. Nešto bih, nadam se, smislila. Možda stajala ispred stajališta autobusa u Palmotićevoj, zabilježila kontakte svake agencije koja dovodi goste u Zagreb i pokušala ih uvjeriti da me unajme?

Sjećam se da mi se jedna rečenica, na prvi dan rada mog novog obrta, urezala u pamćenje.

Otvarala sam obrt u Zapoljskoj, ulici čije ime poznaje većina obrtnika u Zagrebu. Bila je to jedna lijepa, ali previše puta ispričana priča, koju neću ponavljati. Ok, možda samo skraćenu verziju. Znate već o čemu je riječ – nakon što sam s četvrtog kata otišla na prvi, pa treći pa ponovo četvrti i saznala da nisam imala baš sve potrebne dokumente, vratila se sljedeći dan s kompletnom dokumentacijom na četvrti, pa na prvi, u podrum pa natrag na prvi, a sve to s međuposjetom pisarnici u kojoj naizgled sjedi jedna osoba, i to pripravnik koji ne zna što da gdje urudžbira pa sve traje dulje nego što je realno potrebno, dok postoji “tajni odjeljak” koji otkriješ po besramnim glasovima koji upravo važno razmjenjuju savjete protiv anemije – nakon svega toga, ipak mogu reći da je to nešto što se riješi prilično brzo.  Međutim, jedna od gospođa koje sam susrela u Zapoljskoj tih dana, upitala me “I što sad?” Naravno da mi se nije dalo objašnjavati što namjeravam pa sam odgovorila nešto u stilu “pa imam neke idejice”. Ona mi je odgovorila: “Dobro, samo požurite s tim idejicama jer doprinosi idu od prvog dana”.  Iako sam dobrano zakolutala očima, taj savjet mi se urezao. To, i kako se riješiti anemije.

I stvarno, doprinosi idu od prvog dana. Ako sam imalo sumnjala, u to sam se i uvjerila na samom početku poslovanja kad sam mrvičak zakasnila s njihovom uplatom i uplatom poreza – kad eto ti ovrhe! I dan danas mi se to vidi na bonitetu – lijep pozdrav budućim partnerima. Danas sve veće firme imaju pristup takvim podacima svojih partnera i nekad to može presuditi njihovoj odluci da uopće surađuju s vama.

POTICAJI ZA SAMOZAPOŠLJAVANJE

Ako ste trenutno nezaposleni, možda možete zatražiti poticaje za samozapošljavanje od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, na naški burze? I tu bih preporučila da ne trčite pred rudo nego dobro provjerite uvjete. Mnogi su se opekli jer su primili poticaje koji su im pokrili troškove prvih šest mjeseci, ali nisu se uspjeli održati na životu godinu dana, koliko je bio uvjet, pa su morali vratiti sve što su već potrošili. Kako ne bi ostali dužni dvadesetak tisuća kuna, mnogi su ostavili tvrtku otvorenom i samo se još više zaduživali, nisu bili sigurni smiju li se zaposliti negdje drugdje, i mnoge druge zavrzlame. Uvijek treba dobro provjeriti možeš li živjeti od “tamo nekih idejica” tih godinu dana, kao što bi rekla moja teta iz Zapoljske.

Sad baš ispadam ziherašica. Ne, ovo sve spominjem samo zato što su to stvari koje ljudi često previde, ili ih ponese promidžba svih tih bogomdanih poticaja pa ne razmišljaju na što ih oni obvezuju. Ja sam bila jedna od onih koji ne vide ništa loše i nisam planirala potencijalnu propast, niti imala plan B kad sam otvarala obrt, niti ikakve poticaje. Dapače, doslovce sam napustila posao da bih slijedila snove. Nekad treba imati vjeru u sebe i u životnu energiju. Najbolji primjer koji sam čula je bila korisnica poticaja koja ih je primila, uplatila si daleko putovanje na mjesec dana, pa kud puklo. Što drugo reći nego: respect! I to nije samo moje mišljenje, tako misli i Svemir koji je takav potez nagradio financijskom stabilnošću barem za tu godinu.

hashtag: #poticajenabahame

I ŠTO MI JE NA KRAJU ČINITI?

Bez brige, kucanje na vrata da biste ponudili svoje usluge je najmanje neugodna situacija koja će vam se dogoditi u vašoj novoj karijeri, koju ćete voljeti baš zbog svih čuda koja donosi. 

Mnogi kažu: otvori obrt, a za turističke vodiče, najbolji je paušalni ili čak sezonski obrt. I ja se slažem. To je općenito dobro rješenje, čak i dugoročno, za sve koji se bave uslugama i nemaju velike rashode. Samozapošljavanje se mnogima ne sviđa jer moraju preuzeti odgovornost za bruto troškove, dok su prije mogli optuživati agencije da mlate pare na njima. Također, moraju se jače pokrenuti u područjima koja im inače možda nisu toliko jaka poput promocije i prodaje vlastitih usluga. Bez brige, kucanje na vrata da biste ponudili svoje usluge je najmanje neugodna situacija koja će vam se dogoditi u vašoj novoj karijeri, koju ćete voljeti baš zbog svih čuda i anegdota koje donosi. 

Dakle, bilo bi zgodno otvoriti paušalni obrt? Lakše je nego što zvuči, a objašnjenje stiže u sljedećem tekstu.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *