Pandemija je doslovce sasjekla na komadiće, a onda nemilosrdno i proždrala velik dio svjetske industrije tura i aktivnosti. Ta teška riječ – industrija – zaslužena je zbog udjela našeg sektora na turističkom tržištu i količine velikih i malih riba u oceanu turizma. Ipak, teška riječ ne odaje da se iza nje krije na tisuće malih ljudskih priča, obiteljskih tvrtki i pojedinaca. Na tisuće se malih tvrtki diljem svijeta ugasilo, neke i zauvijek. No, i dalje nas ima na tisuće. Mnogima nam je zajedničko da smo pokretali poslovanje iz kreativnosti i ljubavi prema našim destinacijama ili temama koje prenosimo gostima. To je već samo po sebi dosta inovativno i snalažljivo. Pa ipak, u 2020.-oj godini se nismo snašli na najprilagodljiviji mogući način: da stavimo ključ u bravu još proljetos. Sada, kad nam je stigla najduža zima koju su organizatori tura dosada doživjeli, jer je ovog puta obuhvatila i razdoblje prosinačkih putovanja, svi znamo da nas čeka još barem 4 mjeseca bez pravih prihoda, u najboljem scenariju. Ni to nam nije dovoljno da odustanemo.
U našu obranu, pokušali smo sve što se pokušati moglo. Pa koji su to trendovi zahvatili najljudskiju industriju svijeta?
Virtualni doživljaji
Imam dvije riječi kojima bih opisala poslovni svijet u 2020: Zoom Boom. Eksplozija online doživljaja i aktivnosti već je do travnja iznjedrila Zoom kao heroja ove godine. Što bi bilo sa svima nama da se Zoom nije pojavio, ne želimo ni pomisliti. Prihvatili smo sve sigurnosne rizike s početka priče, podnosili povremene škandalozne upade raznih prikaza u naše sastanke. Zoom nam je uzvratio super-brzim reakcijama, nadogradnjama, novim pogodnostima… U poslovnom svijetu, ovo možda i nije privremeno. Čak se čini da će segment kongresnog turizma biti najdugotrajnija žrtva novog virtualnog i vrlo praktičnog normalnog.
Ture i aktivnosti vrlo su rano počele eksperimentirati s online doživljajima. Moram reći da smo bili pod velikim pritiskom da nekako stvorimo virtualne ture. Što se mene tiče, pritisak je još uvijek prisutan. Nisam se odvažila za to jer još nisam posve uvjerena da je to budućnost našeg poslovanja. Ako to i bude budućnost, nisam sto posto sigurna želim li biti u tom segmentu. To je odluka koja mi još predstoji. Neke sitne planove imam, ali u ovom trenutku bez održivog modela.
Sa mnom ili bez mene, virtualni doživljaji su postali prava pošast. Neki su, primjerice, uplatili virtualni božićni domjenak svojim zaposlenicima. Svatko dobije jedan recept i zajedno kuhaju svatko iz svoje kuhinje preko zooma. Za mene – Trumanov Show. Za nekog drugog – odlična ideja za druškanje.
Bilo je doista svega – mnogi su pokušali i odustali, mnogi nisu ni pokušali, mnogi su kritizirali one koji su pokušali, dok su poneki podigli vidljivost brenda do nezamislive razine.
Kao i uvijek, dok svi puno pričaju ili pomalo stihijski isprobavaju, drugi u prikrajku rade, planiraju i na poslijetku – služe nama ostalima za primjer. Preporučila bih svakome koga zanima kako bi virtuano iskustvo moglo izgledati da posjete virtualnu turu Haunted Dubrovnik . Također, rado pratim Mysterious Chicago. Oba primjera su odlična jer mogu poslužiti i nama drugima da shvatimo što točno funkcionira. Iako, možda smo mogli pogoditi koji je taj tajni sastojak, zašto samo neke virtualne ture uspiju… Osim raznih vještina, znanja, načina pripovijedanja, odnosa s gledateljima, investicije u nove tehnologije i/ili produkciju, da ne nabrajam dalje… čini se da je ključan sastojak – mukotrpan rad. Količina rada koja stoji iza tih projekata može nam jako dobro pomoći da se i sami zbrojimo – je li to doista za nas? Možemo li se, i želimo li se, i mi toliko posvetiti? Kad vidim takve cjelovite primjere, znajući koliko su rijetki, zamislivši se koliko bi vremena i promjena u mojoj svakodnevnici nešto takvo oduzelo, ne mogu ništa drugo pomisliti, doli: skidam kapu!
Malo tko se u ovom periodu odlučio raditi više nego ikada bez potpuno izvjesnog ishoda, a upravo to je glavno zajedničko obilježje tura i aktivnosti koje su zaživjele i online.
Mirovanje
Tu je i posve oprečan trend, a to je mirovanje. Diljem svijeta, ista slika. Kod nas itekako izražena. Bilo je mnogo slučajeva kad su mjere za pomoć poduzetnicima doslovce uzrokovale veću stagnaciju u pojedinačnim poslovanjima. Koliko je samo ljudi kalkuliralo isplati li im se raditi da ne bi izgubili Mjere? Pad prihoda u odnosu na proteklu godinu mora biti 60%? Ako izdam još jedan račun, preći ću prag, a onda ne samo da gubim mjere, nego ću morati još platiti i doprinose… Zbog 300 kn da izgubim par tisuća? Nije li jedino logično preskočiti taj jedan angažman? Kad je u pitanju egzistencija u ovom trenutku – da, to je jedino logično i pametno. Ali, postavimo se svi u poziciju kao da počinjemo ispočetka. Koji poduzetnik ikada odbija poslove koji su temelj njegovog biznisa? U početku se radi u bescijenje, skupljaju se angažmani, kontakti… Gdje je nestao taj stav? Moj subjektivan, nikakvim podacima utemeljen dojam, je da su u mnogim djelatnostima, uključujući ture i aktivnosti, mjere ohrabrile dodatnu hibernaciju. Možda su mogle biti drugačije osmišljene da nas ne dovode u situaciju da kalkuliramo. Ali, toga je bilo. Zašto bi si netko ugrozio sigurnih 4000 kunića u godini u kojoj je zaraditi 4000 kn mjesečno vlastitim radom kao turistički vodič gotovo nemoguće, barem za veliku većinu? Mnogi stoga nisu ni pokušavali plivati prema površini dok god u njihovom balončiću ima imalo zraka.
Priroda
Apsolutni pobjednici ove godine su ture i aktivnosti u prirodi, i to po mogućnosti, jasnog i artikuliranog brenda. Apsolutni i zasluženi pobjednici. Jednom su pokrenuli svoje poslovanje iz entuzijazma, pa čak i vjere da će time pomoći svojim regijama da se dignu. Sada, kad su napokon “neotkriveni kutci nadomak naših domova” privlačniji nego što je itko mogao zamisliti prije samo godinu dana, oni su samo spremno čekali. Oni su carevi covid godine. Mi gradski miševi, koji smo se lani sudarali i nadvikivali jedni s drugima, nicali poput gljiva nakon kiše, sada smo samo nestali s radara. Aktivni odmor uvijek je imao svoje goste, ali sada je zasjao i za šire mase. K tome, organizatori tura i aktivnosti u prirodi imaju poseban značaj i zbog problema koje u novootkrivena izletišta donose silni novopečeni zaljubljenici u prirodu. Oni koji pritom odaberu lokalnog vodiča ili aktivnost, sigurno će biti dodatno osviješteni o negativnom utjecaju i pokušati ga umanjiti. Ovo se događalo u cijelom svijetu: ture u prirodi i aktivni odmor, osobito na kontinentu, uglavnom su doživjele rast, i to pod uvjetom da su imale spremne proizvode i efikasnu komunikaciju i promidžbu. U Hrvatskoj, Lynx&Fox je postala sinonim za jak prijateljski brend u turistički nedovoljno valoriziranom području. S oduševljenjem sam pratila i uspjehe Croatia Open Landa koji su nam svima dali primjer kako se stvaraju prilike.
Sigurnost
U industriji se puno priča o sigurnosti gostiju. Već kod prvog otključavanja u svibnju, pojavile su se tvrtke koje izdaju certifikate o sigurnosti, toliko je bio važan diskurs o zdravlju, higijeni i drugome. Osim redovitog praćenja službenih mjera, svi smo razmišljali kako se gosti osjećaju, što oni žele i kako im možemo boravak učiniti ugodnijim. Ture pod maskama su u svijetu postale stvarnost. Kod nas se i dalje šverca, unatoč tome što su posljednjih mjeseci na snazi odluke iz kojih nije bilo teško iščitati da svi posjetitelji tura moraju nositi maske, osim ako ne mogu držati međusobno 2 metra razmaka. S obzirom da sam čitavu godinu unatoč svemu osigurala termine svojih tura na engleskom jeziku i imala tu sreću da me posjetio i pokoji stranac, trudila sam se uvijek biti u skladu s trendovima mojih kolega vlasnika malih agencija za ture u inozemstvu, redovito objavljivati aktualne mjere i što poduzimam za sigurnost posjetitelja, i to je dobro odjeknulo kod stranih posjetitelja, ali i kod partnerskih agencija.
Sadržaj
Ovo se nadovezuje na virtualne ture. Ako se ne osjećamo spremni za stvaranje virtualne ture, preskočimo to. Ali, neki sadržaj moramo pružati. Društvene mreže, blogovi, video… ako ne vodimo goste danas, zašto ne bismo inspirirali buduće goste? U ovom periodu vjerujem da je najisplativije ulagati u sadržaj. To je način da se održimo na površini. U branši je prvo pitanje radiš li još uopće. Zašto ne poštedjeti naše kolege i suradnike tog pitanja i pokazati da smo još tu?
I moja glavna strategija za Secret Zagreb u neizvjesnoj godini je bila – ostati prisutna i vidljiva na tržištu i internetu, stvoriti neki sadržaj, održati odnose s partnerima i, umjesto kratkoročnih projekata, ispočetka graditi tajnozagrebačke temelje za neku novu budućnost putovanja.
Nove vještine
Što su sve kreatori tura naučili ove godine da bi ostali u igri? Snimanje, montiranje, facebook oglašavanje, facebook live, pisanje, fotkanje, snimanje zvuka, podcasting, izdavaštvo… upravljanje google places, Patreonom, airbnb experiences… A to su samo najčešće i najkonkretnije stvari. Ovo je zaista bila godina reprogramiranja.
“Nova” kategorija turista – prijatelji
Nekad su bili turisti… pa smo ih počeli zvati putnici, kao neku plemenitiju kategoriju od “običnih” turista. “Gosti” je riječ koja daje ljudsku dimenziju. Ove godine, sve češće su se pojavljivali “prijatelji”. Prijatelji brenda. Prijatelji naših nastojanja da se održimo na životu. Ljudi koji su dolazili na ture kao da se apsolutno ništa neobično ne događa. Ali, postojala je prešutna nit prijateljstva između njih i malih tvrtki koje su podržali u ovom periodu. Oni su jako dobro znali da čine nešto više za nas od samog uživanja u doživljaju.
Ako taj osjećaj ne ponesemo dalje u gužvastiju budućnost, bolje bi bilo da odmah odustanemo od rada.
I nisu samo gosti u pitanju. Novinari, kolege, agencije… Jedne subote sam srela čak dvoje kolega s gostima na Trgu svetog Marka! Tri vodiča na jednom mjestu u isto vrijeme, u doba pandemije – pravo čudo. Nije bilo baš tako lako objasniti gostima zašto smo se baš toliko razveselili!
Ne govorim samo o turama i fizičkim prijateljstvima. Koliko je samo malih tvtki u svijetu opstalo zahvaljujući pomoći te posebne kategorije gostiju. Svi oni koji su inzistirali da im ne vratimo sredstva za ture koje nisu pohađali, svi koji su podržali svoje vodiče putem Patreona, donirali, kupovali goodiese, čak i sudjelovali u online turama makar ih uopće nisu zanimale… sve je to spašavalo kreatore tura i aktivnosti diljem svijeta. Sve su ih spašavali – drugi ljudi. Kako biste nazvali te ljude, ako ne prijateljima?
Što dalje?
Jedno je sigurno: godina koja polako ostaje iza nas bila je vrlo turbulentna. Sve gore navedene promjene su zahvatile svakog od nas i bile su dio naše bitke za opstanak. Hoće li išta od toga ostati s nama – ne znamo. Ovo je bila i godina predviđanja. Kad će taj oporavak, za koga je točno taj oporavak? Da se vratimo na staro? Ili su ipak ovogodišnje mjene pripremile teren za neki drugačiji turizam? I dalje je jedino sigurno da se sve, osim neizvjesnosti, mijenja iz dana u dan. Na nama je da pokušavamo ili jednostavno odustanemo. Još nas ima na tisuće koji pokušavamo, iako nismo baš posve sigurni da će u 2021. svijet zaista biti bolje mjesto. Niti da će turizam biti bolji nego što je bio lani. Ako ipak bude, voljeli bismo biti kotačić u tom svježe podmazanom mehanizmu turističko-industrijske revolucije.