Imam potrebu napisati par riječi o korištenju umjetne inteligencije u svom radu. Pišem ovo kao neku vrstu podsjetnika samoj sebi kad jednog dana zaboravim kako sam 2026. godine bila strastvena oko uključivanja ljudskih kreacija.
Nije tajna da nisam talentirana ni za kakve vizualne umjetnosti. Oduvijek volim pisati. Ima li tu nekog talenta, svatko neka prosudi sam. Naravno da sam bila među prvima koja je isprobavala Chat i među prvima koja se na njega pretplatila – i dalje ga koristim za neke dosadne, a neophodne zadatke. Vjerujem da nam je dostupnost umjetno generiranih sadržaja ukazala na neke poslove koji su donedavno bili precijenjeni po omjeru cijene i kvalitete, a bome mi se više nijedan izvještaj neće rugati s ekrana dok kuckam do ranih jutarnjih sati po tipkovnici. Ali, odlučila sam biti autodestruktivna kad je u pitanju umjetna inteligencija i ne koristim je za kreativan dio svojih projekata, a pretjerano i nepotrebno korištenje od strane partnera i klijenata uzrokovat će moje udaljavanje u troskocima, pa neka je na moju štetu. Vjerojatno neću objasniti jer sam i sama svjesna da to objašnjenje zvuči totalno neprilagođeno, ali ću odlepršati. Na stranu nepojmljivo korištenje prirodnih resursa i energije – kad nam već tako dobro ide stavljanje toga na stranu. Čak me više muči nešto drugo. Čemu one prve tri rečenice ovog odlomka? Prva je tu da vidite da bi mi UI itekako “unaprijedila” posao jer sada su vizuali dostupni na klik miša. A druge dvije su tu samo da znate da i dalje volim pisati, a neće me u tome (zasad) spriječiti ni ako svi misle da nemam talenta i da UI može ispljunuti savršeniji tekst u mnogo kraćem vremenu.
Da budem posve transparentna, u ovom trenutku koristim AI za kreiranje izvještaja s administrativnim prizvukom, za brzo prevođenje i korekciju manje važnog teksta, za privremena rješenja i za isprobavanje novih trendova. Koristim Canvu, Grammarly, WordPress, Chat, da nabrojim samo par svakodnevnih alata. Bilo bi bezobrazno i licemjerno da zagovaram svijet bez umjetne inteligencije.
Ali, istodobno, nikad nisam toliko novaca potrošila na fotografije, ilustracije, savjetovanje i druge sasvim ljudske doprinose projektima, kao što sam to učinila kroz ove dvije godine. I nikad nisam bila toliko ponosna na realizirane materijale i toliko uživala što ljudi oplemenjuju svijet koji me okružuje. I opet zvučim licemjerno svakome tko zna da su mnogi moji projekti financirani iz dostupnih javnih sredstava. Lako tako – proslijeđivati novce. Istina je da dobri projekti mogu osigurati sufinanciranje iz javnih sredstava i drago mi je da su i neki moji projekti među njima. Drago mi je da baš otuda dio sredstava ide u umjetnost? Ne škodi naglasiti da su čak i ti projekti sufinancirani – dio sredstava svatko tko je “dobio” novce mora odvojiti iz svog džepa i uglavnom nije plaćen za svoj rad, pogotovo to vrijedi za poduzetnike. Ali, to mi se sada čini kao najrazumniji trošak poslovanja i trenutno sam u takvoj fazi da ne mogu zamisliti raditi nešto bez pomoći i doprinosa umjetničke umjesto umjetne inteligencije.
Nisam naivna – mi kreativci-profesionalci smo prvi na udaru u ovoj eri. Ne mora nam to nitko pojašnjavati kad već sada osjećamo stropoštanje, a ne pad, potražnje od strane uobičajenih naručitelja na vlastitoj koži, rušenje cijena da ne spominjem. Ali, ljudi, ostajemo jedni drugima. Kako je moguće da su upravo kreativne djelatnosti prve posegnule za umjetnom inteligencijom kao zamjenom za ljudski rad, a istodobno provodimo vrijeme očajavajući zbog pada potražnje za vlastitim uslugama. Ajmo barem priznati da smo se sami prvi odrekli kreative i, gdjegod smo mogli, zamijenili je softwareom.
Sigurna sam da će u budućnosti postojati dijagnoza za onaj osjećaj kad vidim UI generirane sadržaje, ili nedajbože trendove! Ili još gore, kad me takvi sadržaji obmanjuju i navode da preispitujem svoju (zdravu) pamet. To koliko sam u zadnje vrijeme počela cijeniti nesavršenost, duh, stilsku pomaknutost pa čak i svojeglavost autora, teško je opisati riječima pa se neću ni truditi. Ionako možda nemam talenta za pisanje. Samo ću reći jedno:
Živjela umjetnička inteligencija!
Naslovna ilustracija: naravnowski – ChatGPT. Citirat ću ga: Za ovu ilustraciju kao jednostavnu komunikacijsku procjenu moglo bi se navesti: ≈ 3 Wh električne energije + ≈ 30 mL vode, uz jasnu napomenu da je riječ o procjeni, ne stvarno izmjerenoj potrošnji.