Ima jedna stara legenda o jednostavnom učenjaku Seti koji je u Indiji osmislio šah. Igra se silno svidjela i njegovom vladaru. Stoga on pozove učenjaka i kaže da će ga nagraditi za rad i domišljatost – neka zatraži što god poželi i neka to ne bude skroman zahtjev, već zahtjev dostojan cara.
Učenjak razmisli i kaže:
“Volio bih da mi date jedno zrno pšenice za prvo polje šahovske ploče. Dva zrna pšenice za drugo polje. Četiri zrna za treće, osam za četvrto, šesnaest za peto i tako za svako sljedeće polje – dvostruko više zrna pšenice od onog prethodnog.”
Car se uvrijedi zbog skromnog zahtjeva, ali naredi neka se ispuni obećanje. Sljedećeg jutra, njegovi mudraci se pojave s lošom vijesti: u cijelom carstvu nema dovoljno pšenice.
Za one kojima se ne da računati, konačan zbroj za samo 64 šahovska polja je veći od 18 kvadrilijuna zrna pšenice – to je broj s 20 znamenki. Matematičari su izračunali da bi za to bio potreban hangar visok 4m, širok 10 m, a dugačak 300 tisuća kilometara!
A sve je krenulo s jednim zrnom, dva zrna, četiri zrna i car je mislio da će Seta kući s vrećom pšenice…
E, to vam je eksponencijalni rast.
Sjetite se da u mnogim partijama šaha upravo najstrpljiviji pobjeđuju.