U rubrici Novac Jutarnjeg lista je izašao članak koji najavljuje interpretatore baštine kao posao budućnosti.
S obzirom da je moj primjer uključen u članak, a nisam bila svjesna glavne teme članka u trenutku razgovora, žao mi je što sam propustila priliku da ukažem na postupan i temeljit razvoj grane interpretacije baštine i njenu vrijednost. Te da sam nehotice sudjelovala u izazivanju pogrešnog dojma kod dijela javnosti. Članak su mnogi iščitali kao da su struka turističkih vodiča i interpretacija baštine dvije suprotstavljene strane. I nije pomogao dobrom imidžu niti jednome od njih. Nakon prvotne krivnje i sličnih beskorisnih osjećaja kad sam pročitala tekst, na poslijetku mi je drago da sam uključena, ako se time stvorila prilika da ukažem na neke nesporazume.
U početku teksta, spominje se “interpretacija baštine” kao hrvatski prijevod “storytellinga”. I za sve to zajedno se kaže da je u povojima. U Hrvatskoj niti storytelling u turizmu, a ni interpretacija, nisu baš u povojima. Možda jesu mladi, ali su itekako napredna djeca. Istra Inspirit je projekt koji je nagrađivan na europskoj razini, koliko mi je poznato; moj Secret Zagreb (kad se već spominje kao primjer u tekstu) je britanski The Guardian uvrstio među najbolje alternativne gradske ture u Europi. U Zagrebu se organizira teatralni performans Tajne Griča na ulicama Gornjeg grada već čitavo desetljeće. Inovativne tematske ture, oživljena povijest i teatar na otvorenom održavaju se u Osijeku, Šibeniku, Dubrovniku, Splitu… na desetke njih diljem Hrvatske. Manifestacije poput Legendfesta, Prkačijade, ili srednjovjekovnih festivala koje dobar glas bije daleko izvan granica Hrvatske odvijaju se već godinama i sve su to manifestacije i proizvodi koji okupljaju brojne kreativce i čuvare baštine. Da ne spominjem interpretacijske centre, staze, i još zahtjevnije projekte.
Usudila bih se reći da se neki od zanimljivijih primjera maštovitih kulturno-turističkih projekata u Europi, a koje pokreću male organizacije, odvijaju baš Hrvatskoj i da takvi primjeri nisu takva rijetkost kakav je dojam ostavio članak.
U tekstu se spominje i da će se uskoro zanimanje interpretatora baštine upisati u radnu knjižicu i moj slučaj se nadovezuje na to. Konkretno, ja sam po zanimanju turistički vodič, kao što se može provjeriti u obrtnom registru pod pretežitom djelatnošću, a turistički vodiči su predstavljeni su kao nešto dosadno, naspram nečeg inovativnog. To je zaista nepravedno. I prije nego što smo osvijestili granu interpretacije među vodičima, postojale su brojne kreativne ture i upravo područje turističkog vođenja može biti prvi pokazatelj razvijenosti i kreativnosti destinacija.
Primjerice, na konferenciji “Međunarodni istraživački forum o vođenim turama” u Portugalu prije pet godina jedna od tema je glasila “Alternativne ture u Zagrebu” i izazvala interes stručnjaka iz cijele Europe. Hrvatska udruga Društvo Marije Jurić Zagorke je aktivno sudjelovala u stvaranju sadržaja za doživljajno turističko vođenje u sklopu europskog projekta Innoguide 2.0. prije nekoliko godina.
Izdvojit ću primjer Društva turističkih vodiča Mihovil iz Šibenika koje je zajedničkim snagama svojih članova pripremilo nekoliko tematskih proizvoda na oduševljenje svojih sugrađana i posjetitelja. K tome i mnoga druga društva turističkih vodiča organiziraju dodatne edukacije iz raznih područja, pa tako i interpretacije baštine, za svoje članove i interes je uvijek velik. To samo ukazuje na kreativnost i inovativnost segmenta turističkog vođenja, kojem i sama pripadam.
Ono što je, vjerujem, izazvalo konfuziju kod dijela javnosti, činjenica je da sam i sama aktivna trenerica interpretacijskih vodiča Interpret Europe, a u tekstu se najavljuje da će interpretator kulturne baštine postati zanimanje upisano u radnu knjižicu te je sve stavljeno u isti kontekst. Tečajevi Interpret Europe su nadogradnja postojećih znanja i nisam upoznata s pretenzijama da zamjene ulogu turističkih vodiča.
O tečaju u nastanku, koji je spomenut u tekstu, osobno ne znam mnogo, ali zaista se nadam da će biti riječ o kvalitetnom proizvodu domaćih iskusnih autora. Mislim da je prerano da se donose bilo kakvi zaključci o budućem tečaju – i oni negativni, i oni koji daju naslutiti da je to gotova stvar, bez poznavanja programa. Mislim da nam svima treba više informacija o programu u nastanku da bismo zaključivali. Ako nastane neka nova ozbiljna mogućnost koja će pomoći ljudima da ostvare svoje kreativne aspiracije, to može biti samo pozitivno za naše destinacije. Vjerujem da se svi, koji želimo prenijeti značaj baštine, trebamo međusobno podržavati i poštivati i onda kada imamo drugačije pristupe.
No, vratimo se na tečaj za interpretacijskog vodiča organizacije Interpret Europe. Mi smo jedna od najzainteresiranijih zemalja za taj tečaj. Koji može biti odgovor na to, nego da smo željni znanja, vještina i inovativnih pristupa? I opet se ne može reći da je u Hrvatskoj interpretacija baštine u povojima kao što je rečeno u tekstu jer su stručnjaci iz Hrvatske bili u krovnim tijelima organizacije Interpret Europe od njena osnutka. Osobno sam se priključila (tek) 2014. u želji da steknem nova saznanja. Imala sam sreću polagati tečaj za interpetacijskog vodiča i kasnije za trenera. Kako sam bila oduševljena tim tečajem, uključila sam se u širenje vještina. I drugi tečajevi organizacije Interpret Europe su se održali u Hrvatskoj, npr. tečaj za interpretacijsko planiranje i nedavno trenerski tečaj što će pridonijeti daljnjem širenju ovih vještina. Ali, to su, na posljetku, tečajevi za cjeloživotno obrazovanje, nadogradnja znanja.
Dosada je tečaj za interpretacijskog vodiča pohađalo više od stotinu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske. Organiziran je na Žumberku, u Bakru, Šibeniku, Šišanu, Kastvu, Vrsaru, Karlovcu, Virju i Hlebinama. Okupio je ljude iz svih dijelova Hrvatske koji su toliko strastveni i vrijedni u najrazličitijim područjima, pa tako i turističke vodiče. Oni, koji nisu turistički vodiči, dobro znaju da ne mogu raditi kao turistički vodiči samo s tim završenim tečajem, ali zato mogu širiti svoje vrijednosti kroz razne druge projekte, manifestacije, aktivnosti, izvedbene djelatnosti, a mogućnosti su neviđene.
Nekolicina je, primjerice, već organizirala edukativne aktivnosti za djecu inspirirana tim tečajem. Ako ijedno dijete u današnje vrijeme odraste u čuvara baštine zahvaljujući tome, svi ćemo profitirati. A hoće li se netko od nas obogatiti i napraviti “isplativ posao”, kao što je zaključeno u tekstu, to će vrijeme pokazati. Mislim da mogu govoriti u ime većine nas (kako turističkih vodiča, tako i velike većine djelatnika u kulturnom turizmu) kad kažem da naša motivacija ne leži u novcu.
Sada bih voljela još pobrojati benefite, organizacije, destinacijski menadžment koji se opredijelio na interpretaciju baštine i pametno upravljanje, pojedinačno izdvojiti svaku osobu koju poznajem – prvo, svaku koja je sudjelovala u rastu interpretacije baštine kao grane u Hrvatskoj, što se tekstom obezvrijedilo jer su ti ljudi njime nestali s radara, vjerojatno zbog ograničenja prostora, a široke i kompleksne teme. Možda, npr. ne bi bilo naodmet spomenuti da u Hrvatskoj postoji i kolegij Interpretacija baštine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji sigurno ima težinu. A drugo, voljela bih spomenuti svakoga koga sam susrela, a tko svojim radom iz dana u dan širi svoju ljubav prema baštini, bilo da je turistički vodič, bilo da je interpretacijski vodič, promotor, predstavnik turističkih tijela, pisac, knjižničar, seljak, kustos, tradicijski obrtnik, antropolog, ribar… Ali, lista je predugačka. To su ljudi koji, svatko na svoj način i u svojem području, ostavljaju djelić svoga srca posjetiteljima i nude im način kako da zavole njihov dom. Neki su vidljivi, a neki su tihi heroji čije zasluge možda i nikad ne izađu na svjetlo dana, ali bez njih bismo izgubili tolike dragulje iz naše zajedničke škrinje s blagom.
I za kraj, sve ovo pišem i zbog načina kako je moj primjer i primjeri drugih kolegica prikazan u tekstu. Kao sjeme razdora, umjesto kao spona.