Nedavno je objavljena zbirka radova s konferencije Interpret Europe koja se održala u travnju ove godine u portugalskom gradu Faru. Tamo sam izlagala na temu koja me u posljednje vrijeme značajno okupira – koliko smo svi mi koji predstavljamo baštinu posjetiteljima izloženi neprekidnom ocijenjivanju našeg rada, koliko se prilagođavamo tuđim pogledima te kako to sve rezultira autocenzurom, pretjeranim prilagođavanjem i ugađanjem svima – od publike, do financijera, te brisanjem ikakve nade da bi naš rad mogao imati umjetničku vrijednost ili mijenjati društvo. Izlaganje je imalo neke okvire, ali sam ga zamislila prvenstveno kao diskusiju. Kako li se samo ta diskusija brzo raspirila! Ne samo da su se mnogi, bez obzira odakle su i na kojim pozicijama se odvija njihov kreativni proces, poistovijetili, već su mi i u narednim danima prilazili sa svojim iskustvima. Inače poznata po dobrom vladanju vremenskim okvirima, ovaj put sam skroz zabrazdila i nisam uspjela doći ni do polovice prezentacije zbog zanimljive rasprave. Zato sam još onda obećala da ću napisati rad na tu temu za zbornik konferencijskih radova i, eto, ispunila sam obećanje. U tom su mi pomogle i dvije zanimljive žene koje su sasvim otvoreno podijelile svoja iskustva.
Bilo bi mi drago da i vi pročitate i javite svoje komentare. Što mislite o toj tematici? Koja su vaša iskustva? Mislim da je ovo bitna tema koja jedva da se otvara u sferi interpretacije baštine pa bi mi bilo drago da nastavimo razgovor i možda zajednički pokažemo zube i zadržimo bar malo autentičnosti.
Ovdje možete preuzeti cijeli zbornik konferencije Interpret Europe 2026, a članak Bow Your Views to Reviews – Adapting, People-pleasaing and Self-censoring in Interpretation nalazi se na 57. str.
Naslovnica: Interpret Europe