putovanjasavjeti i razmišljanja

Koronična opasnost

Kad smo pomislili da novo desetljeće ne može početi gore, stigla nam je opasnost koja je zasjenila i vatrom progutane kontinente, i svjetske sukobe i klimatske promjene. Koliko god se o tome oduvijek pričalo kao sasvim mogućem scenariju, nismo vjerovali da nam jedan virus može donijeti takvu nesigurnost.

Dovoljno je informacija i dezinformacija o takozvanoj koroni, te će svatko za sebe odlučiti što će od tih informacija poslušati. Ja sam uvjerena u jednu stvar jer sam je već osjetila na vlastitoj koži: korona može biti pogubna na više fronti. Ova prijetnja za zdravlje je i prijetnja za opstanak malih tvrtki, počevši s onima koje su na neki način povezane s turizmom.

Od samog izbijanja epidemije, primjećujem vrlo paušalne izjave koje se odnose na posljedice koje korona virus donosi hrvatskom gospodarstvu. Govori se o postocima i još ne toliko ugroženoj turističkoj sezoni. Za to vrijeme, od prvog dana saznanja o epidemiji u dalekom Wuhanu, ja osobno, osjećam razliku u poslovanju. Zaboravlja se da ti postoci sadrže mnoštvo nas koji smo manji od promila, ali smo od krvi i mesa i živimo od turizma.

Svi smo se mi mali kojih desetak – petnaest dana od prvih informacija ponašali kao nojevi, u slijepoj nadi da će sve ostati na drugom kraju svijeta… Ali, različiti krajevi svijeta su bliže jedan drugome nego ikada, to smo već trebali znati. Sada već svi priznajemo poraz u prvoj rundi. Još se držimo na nogama, ali bojim se da nećemo svi izdržati do kraja.

A tko smo to mi: turistički vodiči, iznajmljivači, hosteli, male agencije, ugostitelji, darovni dućani, domaći proizvođači suvenira, vlasnici iskustava poput escape soba, organizatori raznih događanja i svi njihovi suradnici. Brojne uslužne djelatnosti, sve što može čekati sigurnija vremena, također su među prvima na udaru.

Kao što vidite iz gornjih primjera, nitko ne vidi puno dalje od svog plota, tako da sam i ja pobrojala samo one djelatnosti s kojima se svakodnevno susrećem. Nisam uopće svjesna, niti mi itko pruža te podatke, koliko pate sve tvrtke iz drugih područja koje ne mogu do uvoznih proizvoda potrebnih za rad, čiji su radnici u karanteni, koje moraju odgađati poslovne sastanke i kojima propadaju ugovori. A kako bih i mogla biti svjesna, kad mediji jedva dotiču prave probleme.

Vjerujem da bi ovo trebao biti trenutak kada će razne stručne udruge pokazati zašto postoje i dići glas za svoje članove, pa čak i međusektorski udružiti snage. Hrvatska obrtnička i gospodarska komora, kojima revno plaćamo obavezne članarine, po mom mišljenju bi trebale uputiti apele kojima će dići razinu svjesti o broju ljudi čije je poslovanje izravno pogođeno epidemijom.

Razumijem da ovo nije svačiji problem, zasada. Ali, postat će. Oni, koji će zatvarati svoje obrte i tvrtke, past će na grbaču države. Također znam da u ovom trenutku, niti dva mjeseca od izbijanja epidemije, stvari većini ljudi ne izgledaju tako crno. Ali, kad jednostavno ne možeš ništa predvidjeti, ni na što računati, ništa planirati, poslovanje je ozbiljno poljuljano.

Za one koji još uvijek vjeruju da je stvar samo tako prolazna, znajte da problem niti je lokalan, niti jednostavan, niti će brzo proći čak i da ovog trenutka sama epidemija stane. Baš zato što je svijet danas mali, lako je pratiti kako diše turistička industrija u svijetu. Promatrati kakve probleme imaju mali i veliki igrači diljem svijeta je zastrašujuće. Skift redovito objavljuje nove informacije na svom live blogu posvećenom koronavirusu i industriji putovanja i to mi je trenutno jedan od najvrednijih izvora informacija. Osobno mi je najteže, a ujedno i najkorisnije, pratiti razmjenu iskustava kolega koji vode male tvrtke za ture iz cijelog svijeta. Ne pretjerujem kad kažem da su svi već u krizi. Sad više nije ni pitanje tko radi s kojim tržištem, na kojoj su točci zemaljske kugle – svi su već u krizi. Svakakve komentare čujem. Od onih krvoločnih da je ionako na tržištu previše sitne ribe i da su najslabije i prije trebale otpasti, a ovako će se samo ubrzati proces. Do konkretnih prijedloga za preživljavanje. Već se reže radna snaga, troškovi se svode na minimum, marketing u ovom trenutku ionako graniči s neukusom, a puno se spominje novi pojam staycation – orijentacija prema domaćim gostima. Naime, čini se da dio turističke industrije polaže nade da će svoju želju za putovanjem u narednom periodu mnogi upražnjavati unutar granica svoje domovine.

Vratimo se na situaciju u Hrvatskoj. Naši mediji većinom nisu u stanju niti razaznati stvarne probleme, a kamoli staviti ih u prvi plan. Senzacionalistički se piše o otkazivanjima velikih događanja, a nitko se ne zapita što to znači za organizatore. Primjerice, u susjednoj Sloveniji barem se javno govori o konkretnim problemima poput problema turističkih vodiča malih poduzetnika, a već se piše i o prijedlozima rješenja. Hrvatska gospodarska komora provodi neke ankete, ali prepune, po mom mišljenju, nerelevantnih pitanja, i zaboravlja nam poslati detaljne rezultate tih istraživanja.

Mislim da bi bilo dobro hitno donijeti mjere koje će svima olakšati poslovanje dok traje epidemija – ekstremne mjere poput pauziranja davanja državi. To je, naravno, utopijski i to se, naravno, neće dogoditi, ili bar ne kao preventivna mjera, nego tek ako stvari odu predaleko. Umjesto toga, danas čitam da je najavljena inspekcija fiskalizacije kumicama na placu.

Niti mediji, niti stručne udruge, niti komore ne upozoravaju dovoljno na probleme poslovanja koji proizlaze iz pojave koronavirusa, pa kako da onda naši vlastodršci, poznati po nedostatku veze s pravim svijetom, uopće pomisle da nešto treba rješavati ili nekome pomoći?

Dok se stvar ne riješi, uzet ću vlastodršcima riječ iz usta i predložiti da već sada pečemo kolače. Trebat će nam kad nestane kruha.

4 thoughts on “Koronična opasnost

  1. Iva, hvala ti na realnom i motivirajućem članku. Projedlozi koje si navela su logični i prinjereni situaciji. Sada bi se trebali svi mi turistički vodiči udružliti i,, pritisnuti” Hr. obrtničku komoru i vlastodršce. Ja ću danas pisati HOK da nas, paušalce-vodiče, izuzmu od plaćanja članarine. I da, ankete moraju biti napravljene da su odmah shvatljive i da pruže osnovu za lakše donošenje poslovnih odluka. Hvala tijoš jednom i srdačan pozdrav svim kolegicama i kolegama,
    Stjepan Klarić

    1. Hvala, Stjepane, na javljanju. Baš mi je drago čuti tvoje mišljenje. Odlična inicijativa, slažem se da trebamo pokušati sve što možemo. Nadajmo se da ćemo se izvući na svim frontovima. Puno sreće i veliki pozdrav!

Leave a Reply to Tatjana Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *