Cijelo je ovo razdoblje, još od (barem) trećeg mjeseca, tako tantalovsko za mnoge od nas. Neprestano smo na koljenima, zaglavljeni u ovoj stvarnosti, a ne želimo odustati od plodova u obliku vlastitog kreativnog rada. Povremeno se dogodi neka zanimacija, radni zadatak, ili popuštanje mjera koje nas nakratko začara pa oslijepimo na činjenicu da neće potrajati… ali, onda i to prođe i nastupi surovo ništavilo. Sve je više mojih kolega iz kreativnih niša privremeno napustilo svoje snove i zasukalo rukave negdje drugdje. Ima nas još ustrajnih, ili, što bi neki jednostavno rekli – glupavih, koji vjeruju da nekako mogu ostati pri svome i u mjesecima koji slijede. Ali, to ne znači da ne preslažemo karte iz dana u dan i promišljamo kako dalje.
Kakve to sve ima veze s Tour Guide Throwdownom? I to je bilo nekako tantalovski i nagnalo me na promišljanje. S jedne strane, doživjela sam to natjecanje i gungulu koja ga je pratila kao malu oazu zanimljivih susreta i inspiracije. S druge strane, dogodilo mi se da sam osjetila još veći razdor između “industrije tura” i mog svijeta… sve me zajedno natjeralo da se dodatno zapitam je li vrijeme za drastičnu promjenu karijere. To bi mi se dogodilo i da nisam sudjelovala kao natjecatelj, samo promatrajući ostale natjecatelje i trendove. No, ovako, stvarno sam imala osjećaj da sam uletjela u pogrešan film.
Svi sudionici su bili dragi, mnogi od njih iza sebe imaju maštovite poslovne podvige. No, nešto je bilo drugačije, znatno drugačiji pristup vođenju, izboru teme, izvedbi. Doslovce sam se zapitala jesam li ja uopće blizu modernog turističkog vodiča? Je li to uopće za mene? Ispunjavam li očekivanja prosječnog posjetitelja?
No, tako razmišljajući, sjetila sam se brojnih vodiča koji su me vodili, a koji su me najviše oduševili sadržajem svojih tura, a ne osobnošću…što ne znači da je nemaju, baš naprotiv. Smirenih, toplih, brbljavih, sažetih, a naravno i energičnih vodiča. Istina je da će se netko već na prvi pogled svidjeti gotovo svima, a netko se samo treba više potruditi da dođe do prave publike. Ovo me iskustvo obogatilo više nego sam očekivala. Podsjetilo me da niti ja, niti moje ture, nismo mainstream i ne uklapamo se svuda. I baš je to razlog koji trenutno drži prevagu da niti usred najveće krize ne bih trebala odustati.