samozapošljavanjesavjeti i razmišljanja

Paušalni ili pravi obrt?

Često čujem ljude kako dvoje trebaju li otvoriti paušalni ili pravi obrt. Odmah da razjasnimo, oba su prava. Razlika je kako se plaća porez na dohodak, a ta naizgled mala razlika čini ogromnu prednost u načinu kako se vode knjige. Zbog toga je danas takozvani paušalni obrt pritajena uzdanica hrvatskog gospodarstva. Paušalni obrt daje priliku svima da probaju svoje zamisli i proizvode plasirati na tržište.

Ali, krenimo redom. Na početku – nikad dovoljno upozorenja da su ovo sve samo moja glasna razmišljanja i iskustva, i to u ovom trenutku. Možda za koju godinu napišem tekst: zašto nikada ne pokretati paušalni obrt, ali zasada sam uvjerena u sve što ćete dolje pročitati. Lako je moguće da netko drugi ima drugačija iskustva. Međutim, nekako mi se čini da za samozaposlene slobodne plaćenike, ili kako već želite prevesti riječ freelancer, načelno vrijede ovi stavovi.

D.O.O. ILI OBRT?

Ako se u vaše projekcije, želje i mogućnosti uklapa iznos koji ne prelazi 300.000 kuna u godini, pridružite se rastućoj vojsci hrvatskih paušalista.

Neću sad objašnjavati razlike između jednog i drugog. Ako imate velike prihodovne ambicije i namjeravate ubrzo zaposliti velik broj ljudi, birajte d.o.o. A gdje je nestao njegov mlađi brat, j.d.o.o.? Zaboravimo ga. Kao prvo, zato što d.o.o. izgleda ozbiljnije. Možda zvuči kao glupav razlog, ali smatrala bih to malim ulaganjem u brend. Kao drugo, zato što ćete ga ionako morati restrukturirati u d.o.o. po sili zakona za koju godinu, a onda će to biti malo veće ulaganje.

Danas svi mogu postati takozvani paušalisti, gotovo bez obzira na djelatnost pa je to odmah umanjilo popularnost j.d.o.o.-a za nove poduhvate. Razlozi kojih se sad mogu sjetiti zašto bi netko ipak otvorio j.d.o.o za “isprobavanje poslovne ideje”:

  • zaposleni su negdje drugdje, a žele isprobati svoju poduzetničku ideju (u tom slučaju mogu voditi tu tvrtku bez da si osiguraju plaću)
  • riječ je o start-upu koji se već unaprijed priprema za eventualnu prodaju tvrtke u budućnosti  (i opet bi bio bolji odabir d.o.o.)
  • za vratom im je jedno od prethodnih ugodnih poduzetničkih iskustava koje je završilo ovrhom i čiji dug državi još otplaćuju

Ali, vratimo se mi na freelancere koji žive od pružanja vlastitih usluga i takav im je i plan za budućnost. Ta su mi iskustva bliža. Dizajneri, ilustratori, prevoditelji, fotografi, turistički vodiči, općenito autori, programeri, treneri… Ako se u vaše projekcije, želje i mogućnosti uklapa iznos koji ne prelazi 300.000 kuna u godini, pridružite se rastućoj vojsci hrvatskih paušalista. Ako primijetite da je to ipak bio premali zalogaj i da možete vi bolje, zatvorite obrt i otvorite d.o.o. koji većina ljudi voli zvati “pravom firmom”.

Moj odgovor na gornje pitanje: kad su u pitanju freelanceri koji nemaju puno rashoda – obrt. Za sve ostale koji namjeravaju ubrzo zapošljavati ili računaju na velike poticaje: d.o.o.

Često se javlja još jedno zabrinuto pitanje na ovu dilemu… Ako si obrtnik, za sve odgovaraš svojom imovinom. Za one koje to brine, malo bolje istestirajte svoju poslovnu ideju i istražite tržište prije pokretanja posla. A onima koji su pomislili “od mog bicikla se neće baš naplatiti” – ne treba dalje obrazlagati.

PRAVI ILI PAUŠALNI OBRT?

Zanimljiv početak poslovanja za svakog zagrebačkog obrtnika: za sve nas poslovanje u Republici Hrvatskoj zapravo počinje u Republici Peščenici!

Čuli ste o tom paušalnom obrtu, ali tako ga samo od milja zovemo. To je posve pravi obrt. Otvara se u nadležnom gradskom uredu. Ako ne znate kamo otići, nemojte guglati samo ured za gospodarstvo, nego i registar obrta jer tamo se trebate prijaviti. U Zagrebu je to, za veći dio grada, u Zapoljskoj ulici. Zanimljiv početak poslovanja za svakog zagrebačkog obrtnika: za sve nas poslovanje u Republici Hrvatskoj zapravo počinje u Republici Peščenici!

Čestitam! Već ste otvorili obrt, ali zasad još uvijek ne i paušalni obrt. Kad ste registrirali obrt prema proceduri, morate u svoju ispostavu porezne uprave prema mjestu stanovanja.  Vrlo vjerojatno negdje u Vašem kvartu postoji Porezna uprava. Tamo se prijavite u registar poreznih obveznika (skraćeno: RPO). Ispunite obrazac RPO. Među svim ostalim podacima, koji vrijede i za druge, jednako prave obrte, pitat će vas kako ćete plaćati porez na dohodak. Stavite kvačicu na paušalno. I tek sada ste postali takozvani paušalist!

Kad budete izdavali račune, ni po čemu se ne razlikujete od obrta koji ne plaća porez paušalno. Kad budete izrađivali pečat, sve vrijedi kao i za obrte koji ne plaćaju porez paušalno. I jedan i drugi obrt su pravi pravcati obrti. Možda ćete vi čak platiti i više poreza na dohodak. Ali, uštedjet ćete na troškovima računovođe, ili svojem vremenu, jer vam je omogućeno da jednostavnije vodite knjige. Nećete si morati isplaćivati cijelu plaću, nego samo doprinose (što znači da ne morate zaraditi cijelu plaću svaki mjesec, a to će u početku olakšati stvari). Sve što primite na račun, porezna uprava će vidjeti. Na cjelokupan iznos plaćate porez, uz male iznimke poput pozajmica. Možda ste imali troškove poslovanja, ali zbog toga vam se neće umanjiti porez. Ali, zato ni vi ne morate službeno voditi rashode, nego samo promet po računu, zabilježiti što Vam je sjelo na račun i na osnovu kojih dokumenata (računa, ponude, ugovora). Blaženstvo za sve koji zaziru od knjigovodstva.

Naravno, tu je ponovo jedna dilema: čekaj, čekaj, ali koliki su ti doprinosi? Plaćaš minimalno? Kolika će ti biti mirovina? Jedan dio čitatelja se opet grohotom smije. I zaista, gledajte to s vedrije strane – ako tako nastavite cijeli život, mirovina će vam biti dovoljno mala da je ni država neće moći ovršiti ako vam propadne posao i možda čak zadržite bicikl. Ako bude ovako samo koju godinicu i razrastete se u veliki biznis, a onda se samozaposlite u svojoj novoj “pravoj firmi” i dajte si poštenu plaću pa nadoknadite tu razliku.

Prijeđimo na stvar. Moj odgovor na gornje pitanje: paušalni. Na kraće vrijeme, za sve koji žele isprobati svoju ideju. Za uslužne djelatnosti, kakve obično smatramo freelancerskim, ovo može biti i sretno dugoročno rješenje.

Postoji i nekoliko važnih pravila koje ne smijete prekršiti da biste zadržali status paušalista. Ne smijete primiti više od 300.000 kuna u kalendarskoj godini. Pripazite, jer možda dobijete novce za neki projekt, ali i takve potpore se ubrajaju u primitke. Jedino se potpore HZZ-a za samozapošljavanje ne ubrajaju, koliko mi je poznato. I ne smijete biti u sustavu PDV-a.

E-GRAĐANI

Još jedna stvar koja nama paušalistima olakšava poslovanje (a time i život) je sustav e-građani. Izvadite certifikat u bilo kojoj poslovnici Fine, preporučila bih s lozinkom koju generirate preko mobilne aplikacije, jer vam neće sve raditi ako odaberete neku slabiju zaštitu. Možete pristupiti poreznoj upravi i vidjeti točno stanje svog duga po kategorijama, ako vam je teško protumačiti koliko točno trebate platiti poreza, koliko eventualno kamata u kojem trenutku prema poreznom rješenju koje će vam u nekom trenu porezna uprava poslati. E-građani možete koristiti i za pripremu dokumentacije za otvaranje obrta.

Kad ovako preporučujem otvaranje takozvanog paušalnog obrta, to činim praveći se da greške u poreznim rješenjima, koje slijede nepravedne ovrhe, ne postoje.

Ipak, ne oslanjajte se u potpunosti na e-građani kod plaćanja obveza, to može biti samo pomoć. Svi se mi moramo dobro informirati o svojim obvezama i redovno provjeravati jesu li nam ih dobro obračunali. Nekad previše vjerujemo službama pa samo platimo što nam je rečeno. Ako primijetite grešku u obračunu, brzo treba reagirati i odmah pokrenuti postupak žalbe. Kad ovako preporučujem otvaranje takozvanog paušalnog obrta, to činim praveći se da greške u poreznim rješenjima, koje slijede nepravedne ovrhe, ne postoje. Međutim, čula sam za puno primjera gdje su obrtnici financijski stradavali jer ih se teretilo za krivi iznos. Tek nakon godina i godina mukotrpnog, upornog dokazivanja, uspjevali su se riješiti tog bremena i dokazati da su u pravu. Ako su uopće uspjeli. Svaki poslovni poduhvat, pa i ovaj oblik samozapošljavanja, nosi neke rizike. Volim vjerovati da vrstu rizika kao što su financijske kazne i krivo utemeljene naplate ipak nije normalno očekivati niti uvrštati u poslovni plan.

JE LI PAUŠALNI OBRT OTVOREN SAMO ŠEST MJESECI U GODINI?

Prezadovoljna sam što nisam nikada odabrala sezonski obrt, usprkos sezonalnosti posla turističkog vodiča, koji mi je u to vrijeme bio jedini izvor prihoda.

I ovo pitanje često čujem. To nije paušalni obrt, već takozvani sezonski. I paušalni obrt može biti sezonski pa još više smanjite troškove poslovanja (i mirovinu u budućnosti, ali u tim nastojanima niste usamljeni, i sama država se brine o tome). Doista ne morate imati otvoren obrt cijelu godinu – a to je idealno za sezonska zanimanja. Postoji mogućnost da odaberete sezonski rad obrta i zatvorite ga u nekim periodima godine ako predviđate da tada nećete imati posla. Takav obrt može raditi najdulje šest mjeseci u godini. Onih ostalih šest ili više mjeseci sve su vaše obveze u mirovanju. Razmislite dobro o ovome. Je li vam posao doista toliko sezonalan? Zar se baš ništa ne događa izvan sezone i ne možete li bar nešto smisliti, možda nekakvu radionicu izvan sezone?

Odabir sezonskog obrta može biti dvosjekli mač. Zapitajte se, ako se dogodi da vam s neba padne neki poslić u periodu dok miruje vaše poslovanje, što ćete napraviti? Morate ga odbiti, ili nekako zastraniti. Ili brže bolje napraviti izmjene u registru (a to, iako je jednostavno, može potrajati i dva tjedna, a vi ne možete prikazati na računu da ste radili u periodu u kojem niste bili aktivni. Hoće li to vašem poslovnom partneru odgovarati?). Pa dobro, ali što ako je to stvarno samo jedan mali poslić… ili dva, tri najviše? Ne može li se to nekako drugačije naplatiti, isplati li se zaista držati obrt na čekanju?

Bit ću iskrena, u prvoj godini poslovanja, zaredala su mi se četiri mjeseca gdje su baš tako kapali poslići, da nisam uspjela zaraditi dovoljno ni za doprinose i poreze. Nešto sam radila, a doslovce ništa zaradila za život i još bila u minusu! To može biti veliko opterećenje i vrlo obeshrabrujuće iskustvo. Danas su mi neki od tih kapajućih poslića klijenti koji su se vraćali, ili me preporučili nekom drugom, pa se sve nekako izvrtilo i isplatilo. Prezadovoljna sam što nisam nikada odabrala sezonski obrt, usprkos sezonalnosti posla turističkog vodiča, koji mi je u to vrijeme bio jedini izvor prihoda. 


E sada, ako me pitate – a što je s kategorijama poput samostalne djelatnosti, kućne radinosti, što s porezima ako radite negdje drugdje? – pravac Pešča, ili  porezna, pitajte pa nam dojavite. Samo znam da sam ja ponosni paušalist, dio uzdaničkih borbenih snaga hrvatskog gospodarstva. Zasad.

Hashtag: #proudtobepaušalist

4 thoughts on “Paušalni ili pravi obrt?

  1. Pozz!
    Čitam dosta i molio bi Vas savjet.
    Naime iz Gorskog kotara sam i imam stroj za rezanje drva,,
    Imam stalno zaposlenje, i ovaj nazovimo “hobi posao” piljenje drva bi mi bio dodatno,, znaci trajanje 6 mjeseci… Kolike bi imao troskove za taj period? Hvala unaprijed LP

    1. Ukupni godišnji troškovi ovise o vašoj ukupnoj godišnjoj zaradi, o tome jeste li se odlučili za promet gotovinom, ali i o prirezima u pojedinim županijama i stvarno se ne usudim nagađati:) Osim toga, ako je riječ o poslu sa strane, možda postoji neka povoljnija varijanta od paušalnog obrta. Npr, možda bi vama ipak bilo privremeno najpovoljnije otvoriti jdoo. Koliko mi je poznato, nedavno je otvoren ured za poduzetništvo u Delnicama, sigurna sam da će vam oni dati najtočnije informacije: http://www.pins-skrad.hr/novost.php?id=111&naslov=Otvoren-ured-u-Gradu-Delnicama
      Puno pozdrava i sretno!

  2. Draga kolegice Iva,
    A što mislite o uslugama vodjenja i praćenja kroz drugi dohodak (ugovor o dijelu s agencijama i tour operatorima – o tome ste pisali) i o izdavanju računa privatnim osobama koje nas angažiraju ( a na što imamo pravo po ovoj kategoriji drugog dohotka)?
    Ja mislim da to nije loša ideja pogotovo ako se računa i na privatna vodjenja po mjeri, jer se mogu izdavati računi i po gotovini i transakcijski. Jedino ne znam da li su gotovinski izdati po tom osnovu drugog dohotka podložni fiskalizaciji.

    1. Draga Dana,

      Hvala na odličnom komentaru. Mislim da bi mnogima ovo moglo poslužiti kao ideja vrijedna istraživanja. Nisam, istini za volju, dobro informirana o tim mogućnostima, ali i ovako “izdaleka” vidim brojne pozitivne strane i poneko ograničenje. To bi moglo biti itekako zgodno rješenje vodičima kojima je to zaista drugi dohodak, koji rade kao vodiči tek povremeno, ili koji žele zadržati status nezaposlene osobe. U početku, možda je ova varijanta zaista dobar način da se iskuša sreća i isteše zanat :)

      Međutim, u trenutku kada vođenje prelazi u glavni izvor prihoda i “pravi posao”, mislim da bi trebalo nekako formalizirati status i pokrenuti tvrtku ili obrt. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog profesionalnog dojma. Otvarat će se direktne suradnje s pravnim subjektima i njima će biti najjednostavnije platiti po računu. Nekako mi se čini da se praksa suradnje po ugovoru o djelu gubi – što je više vodiča koji mogu izdati račun agencijama, to više agencije biraju takve vodiče jer je povoljnije i jednostavnije. Uostalom, sve je više malih agencija s tek jednim zaposlenikom, i taj jedan zaposlenik će si htjeti olakšati život. Evo, iz perspektive nekoga tko surađuje s vodičima – da trebam nekoga unajmiti, ne bih si komplicirala sa suvišnom birokracijom, ako već ima odličnih kolega koji lako mogu ispostaviti račun. Ovo se ne odnosi samo na vodiče, nego i na druge slobodnjake. Kad surađujem s raznim autorima, biram one koji imaju obrte ili tvrtku. Za razliku od autora, takvih vodiča ima puno jer su oni su s otvaranjem obrta počeli među prvima. Nas nikada nisu zakonski svrstavali pod autore pa je suradnja temeljem ugovora uvijek bila nepovoljna. Drugim riječima, velik je izbor vodiča koji imaju obrte i čini se da to olakšava suradnju agencijama, a ujedno postupno smanjuje konkurentnost onima koji se ne odluče na taj korak.

      Možda se i kroz drugi dohodak može izdati račun, ali sve što zahtijeva neko dodatno pojašnjenje, automatski budi sumnju. Svi se sjećamo onog slučaja kad je tvrtka masno novčano kažnjena jer je njihov partner izdao neispravan račun! Nitko ne želi takve stvari isprobavati na svojoj koži, pa su često čak i računovodstva unutar većih firmi vrlo kruta prema računima i suradnjama na kakve nisu navikli. To je, naravno, samo moj dojam ovako na prvu, nikakva opća istina, a jako me zanima vaše iskustvo ako ste već isprobali ovaj model.

      Hvala još jednom na korisnom osvrtu!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *